Krevet

Nagrada Ksaver Sandor Gjalski 1990. godine ..". Fabijan, iskreno govoreci, nije ocekivao da ce sve ici tako glatko, imajuci na umu krevete po hodnicima, pretrpane sobe, mjesece cekanja o kojima je govorio Majstorovic. On bi bio zadovoljan i s obecanjem da ce postelja, mozda, biti slobodna za tjedan, dva. Nije li bez uspjeha obisao sve klinike? Zar je i majstor nekim cudom saznao za njegovo moralno posrnuce? I on ga se kloni. Zrtvovao je svoj stol samo da ne bude vidjen s profesorom Fabijanom Torbarom, hrvatskim akademskim gradjaninom i intelektualcem koji prodaje bolnicke krevete svoje ljubavnice... Ispocetka nije islo glatko. Strepio je da ce odmah na prvom koraku, u prvom pokusaju, biti raskrinkan. Fabijan se ustrucavao pristupiti pacijentima, povesti nevezani razgovor i ispipati sto ih muci. Valjalo je u mnostvu prepoznati nemocne, prepustene na milost i nemilost lijecnika i cinovnika, kojih je izraz ocaja na licu govorio da se nemaju kome obratiti. Fabijan se pojavljivao iza stupa, prikradao iz prikrajka i davao naslutiti kako ima rjesenja. Osobito povjerenje iskazivali su ljudi iz provincije. Predavali su mu se u ruke. Uzimao je njihovu adresu s obecanjem da ce im dopisnicom javiti kad, gdje i kojega dana da dodju u Zagreb, u bolnicu, gdje ce ih cekati krevet ili mjesto u redu za specijalisticki pregled..."